Osvajanje Beograda 1688. godine
Austro-turski sukobi tokom XVII veka pokazali su nedvosmisleno, da je moć Turske u
opadanju. Pomoć Turske ustanku nezadovoljnog ugarskog plemstva dovela je do novog
sukoba i opsade Beča 1683. godine. Kara Mustafa-paša sa preko 200.000 ljudi opseo
je Beč, a grad je od propasti spasao dolazak poljske vojske, na čelu sa Janom III
Sobjeskim. Turci su poraženi, a potom je sklopljen savez Nemačkog carstva
(austrijski
Habzburzi
), Venecije, Poljske i pape, a kasnije i Rusije, protiv
Turske. Očistivši celu Ugarsku od Turaka carska vojska, na čelu sa bavarskim
knezom izbornikom
Maksimilijanom Emanuelom
, stigla je u leto 1688. godine pod
Beograd. Posle duže opsade grad je na juriš zauzet posle prvih dana septembra
iste godine, a prodor na jug je nastavljen sve do Skoplja. Problemi na zapadnim
granicama primorali su Austriju na povlačenje, pa su Turci 1690. godine ponovo
došli u posed Beograda, a prethodno su velike mase srpskog življa bežeći od turske
odmazde prešle na carsku teritoriju.