ὅδε οἶκος, ὦ ἑταῖρε, μνημεῖον ἐστιν ζωῶν τῶν σοφῶν ἀνδρῶν, καὶ τῶν ἔργων αὐτῶν

Seminar
MATHEMATICS AND MUSIC

 

PROGRAM


Plan rada Seminara Matematika i muzika za MART 2023.



Ponedeljak, 13.03.2023. u 14:15, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Božidar T. Mitrović
NULA I SIFRE LEPENSKOG VIRA, «(NE)MATEMATIČKA» GREŠKA STEKLOVA I DUALNO, KOLOVRATNO ZNAČENjE VIOLINE I KITARE
Naučni i praktični problemi, koje rešava rad: Zbog čega u srednjem veku «nije bilo dovoljno matematičkih znanja» i da li je za to krivo hrišćanstvo, kako je tvrdio najpoznatiji sovjetski matematičar Steklov? Da li je matEmatIka kao «božanska ideja cikličnosti» izvorište nauka? Koje je sakralno značenje violine i zašto su se prve i najznačajnije porodice graditelja violina Amati, Stradivari i Gvarneri pojavile baš u HVI veku i upravo u Kremoni, gradiću na levoj obali reke Po (Padusa, Bodincus) i na koji je način to povezano sa matematičkom cikličnošću?
Izlaganje pokazuje da je prirodni fenomen koji se vidi svake dugodnevice sa pozicije najstarijeg arheološkog nalazišta u Evropi – Lepenski Vir bio izvorište prostog ali genijalnog pogleda na svet da Sunce svojim krugom i Sunčevim zracima oko planine Treskavac formiraju božanske lepote «A», kao «Az», odnosno «Kolo» preko kojeg je drevni narod RAz/RAs (rod praPočetka) sistematizovao tajno znanje KoloVena/SloVena KoloDar, koje danas nazivamo kalenDar kao godIšnju, vaskrsnu cikličnost, što je izvor «nule», «kulture» KoloVratnih Sifara/cifara Lepenskog Vira. Izlaganje pokazuje da nije hrišćanstvo krivo što je odbačen krug i pojam nule kao vaskrsni princip uzdizanja/novog nivoa, a onda i matematička znanja (kako je tvrdio najpoznatiji sovjetski matermatičar Steklov), već da su nulu kao izvorište odbacili prvo grčki atomisti, pridošli iz Egipta a tek onda Rimljani, hrišćanstvo i Zapad.
Naučna otkrića da je Lepenski Vir izvorišta «nule» i matematičkih KoloVratnih Sifara su bitna, ne samo za istoriju matematike, o čemu je autor objavio knjigu «AzBučna matEmatIka Vinče» već i za opstanak čoveka i rešavanje savremenih ekoloških problema.
Violina je nastala posle Papskih ratova – kada su KoloVenske vede/znanja o dualnom božanskom KoloVratnom matematičkom znanju, sakrivena u konstrukciji violine, a dualni odnos muškog i ženskog prapočetka vidi se i na kitari, koju mi nazivamo gitara.
U radu su iznete činjenice kako se čovečanstvo, zbog toga što je ideologija atomista postala isključiva i dominantna kroz nekoliko «civilizacijskih koncepata», udaljilo od izvornog shvatanja celovitosti prirode, čoveka i nebesnog kao božanske uzejamno-zavisne celine, i koliko vekova je izgubljeno zbog toga u nekim fundamentalnim znanjima.



Ponedeljak, 20.03.2023. u 12:00, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Edi Bon, Astronomska opservatorija u Beogradu
Ivan Bon, Fakultet savremenih umetnosti u Beogradu

OSLUŠKIVANJE SVEMIRA ZVUČNIM SKULPTURAMA
Veza između nauke i umetnosti je često bila inspiracija, kako naučnicima tako i umetnicima. Mnogi čuveni naučnici su ujedno, bili i eminentni umetnici. Danas, u savremenim metodama vizualizacija podataka u astrofizici, čest je slučaj transformisanja podataka u zvučne zapise, kako bi se oni jednostavnije analizirali, ali i bolje dočarali i opisali. Pored nekih zanimljivih primera simbioze nauke i umetnosti, kao i retrospektive zvučnih skulptura, ovde ćemo predstaviti i objasniti jednu takvu simbiozu nastalu kao rezultat saradnje vajara, muzičara i astrofizičara. Radi se o zvučnim skulpturama za osluškivanje početka Kosmosa, preciznije 380 000 godina nakon Velikog praska, odnosno trenutka kada je svemir postao prozračan. Zračenje koje je u tom trenutku emitovano, danas detektujemo u obliku pozadinskog šuma, odnosno mikrotalasnog pozadinskog zračenja, koje se može slušati, tako što se radio prijemnik podesi na frekvencije koje nisu zauzete emisijom ljudskih radio stanica. Akustičko osluškivanje postaje još zanimljivije postavljanjem antene i radio prijemnika u zvučne skulpture, koje svojim oblikom podsećaju na stare radio teleskope u obliku roga (tzv. "horn" antene), koje su korišćene za pronalazak pozadinskog mikrotalasnog zračenja (za čiju detekciju su Arno Penzias i Robert Vilson dobili Nobelovu nagradu 1964. godine). Pretvaranje ovih elektromagnetnih talasa u akustičke, kojim slušamo iz radio aparata, zapravo simbolizuje akustičke talase barion-fotonske plazme ranog Univerzuma, koji su ostali zamrznuti u slici pozadinskog zračenja, koje se savremenim instrumentima može detektovati u obliku malih fluktuacija u prostornoj slici pozadinskog zračenja (to zračenje nije potpuno izotropno, kao što se to u prvom trenutku mislilo). Ovi akustički talasi barion-fotonske plazme su veoma značajni, jer se upravo oni koriste za određivanje starosti svemira. Pored ove namene, te zvučne skulpture korišćene su i za muzičke performanse u kojima su simulirani zvuci koji se primaju radio teleskopima sa pulsara, kao i očekivani zvuci dobijeni simuliranim transformacijama podataka raznih nebeskih objekata (na primer, orbita dvojnih crnih rupa).

Predavanja su namenjena širokom krugu slušalaca, uključujući studente redovnih i doktorskih studija. Održavaju se ponedeljkom sa početkom u 14:15 sati u sali 301f na trećem spratu zgrade Matematičkog instituta SANU, Knez Mihailova 36.

Vesna Todorčević
Rukovodilac seminara
Dejan Vukelić
Sekretar seminara