ὅδε οἶκος, ὦ ἑταῖρε, μνημεῖον ἐστιν ζωῶν τῶν σοφῶν ἀνδρῶν, καὶ τῶν ἔργων αὐτῶν

Seminar
MATHEMATICS AND MUSIC

 

PROGRAM


Plan rada Seminara Matematika i muzika za MART 2024.



Ponedeljak, 04.03.2024. u 14:15, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Jelena Perić, Katedra za produkciju dramskih i audiovizuelnih umetnosti, Fakultet za diplomatiju i bezbednost
ZAČECI POZORIŠNOG ŽIVOTA U SRBIJI
Srpsko pozorište kakvo danas znamo začeto je u vojvođanskim gradovima tokom XVII i XVIII veka. Baš u tim graničnim područjima otvarala se mogućnost za veće približavanje evropskoj civilizaciji i građanskom društvu. Razvijajući se unutar opštih istorijskih tokova srpsko pozorište je istrajavalo na ubeđenju da svoj izraz može da nađe samo u autentičnosti delovanja. Istorija savremenog srpskog pozorišta počiva na jasno utvrđenim događajima, pojavama i razdobljima, koji se nižu od onog trenutka kada je sazrela društvena svest da je pozorište potreba o kojoj mora da brinu institucije i samo društvo.
Prva pozorišna družina, koja se može nazvati diletantskom, pojavila se 1813. godine i njen organizator bio je Joakim Vujić, ličnost dositejevskog opredeljenja, slavenosrpski spisatelj i pozorišni stvaralac koji je zbog svoje teatarske aktivnosti zaslužio i nekada osporavanu titulu oca srpskog teatra. Iako je Vujić autor prve svetovne, građanske predstave na srpskom jeziku, ipak se vrhuncem njegove pozorišne karijere smatra osnivanje srpskog nacionalnog pozorišta. Masivno podignuta zgrada Knjigopečatnje, odnosno pozorišta, koje se zvanično zvalo Knjažesko-srbski teater, nalazila se u Kragujevcu, sa leve strane reke Lepenice, do malog mosta. Unutrašnjost je bila prilagođena potrebama pozorišta, a u parteru su bile stolice za kneza Miloša, njegovu porodicu, velikodostojnike i značajnije činovnike. Pozorište je, dakle, kao svako kneževsko i dvorsko pozorište, bilo odvojeno od naroda, ali je ipak činilo srećan početak od kojeg se u relativno kratkom vremenskom periodu došlo do narodnog pozorišta; prvo u Kragujevcu 1840. godine, a potom u Beogradu, od decembra 1841. godine.



Ponedeljak, 11.03.2024. u 14:15, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Episkop Ilarion, SPC
VERA I NAUKA: OTKROVENJE KAO KLJUČ NAUČNOG OTKRIĆA
...

Ponedeljak, 18.03.2024. u 14:15, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Mirko Vujošević, Fakultet organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu
KO JE NAJBOLJI: POSTOJI LI DEMOKRATSKO ODLUČIVANJE?
Svakodnevno rešavamo praktične probleme odlučivanja koji su u suštini traženje odgovora na pitanje ko je najbolji ili šta je najbolje. Često do tog odgovora dolazimo lako na osnovu iskustva i običaja, implicitno uvereni da smo doneli najbolju odluku. Izbor najboljeg rešenja ne mora da je težak ni u slučajevima kada se u obzir uzima samo jedan kriterijum. Međutim, u životu se suočavamo i sa problemima odlučivanja koji nas namuče dok ne dođemo do konačne odluke. Razlog tome je želja da se pronađe idealno rešenje, da dobijemo jare i da sačuvamo pare. Drugim riječima, teškoće odlučivanja proističu iz namjere da se zadovolji više želja od kojih neke mogu biti međusobno potpuno ili djelimično suprotstavljene. Operaciona istraživanja, odnosno nauka o menadžmentu, (oblast mog profesionalnog interesovanja od početka karijere do danas), bavi se razvojem metoda i tehnika koje treba da pomognu donosiocu odluke, vlasniku problema, da izabere opciju koja njemu najviše odgovara. Ilustracija problema odlučivanja u prisustvu više kriterijuma biće data na jednom jednostavnom, svima poznatom problemu čije rešenje većina nas smatra trivijalnim, iako to ne mora da bude opšteprihvaćeno. Zatim će ukratko biti predstavljeno uopštavanje problema i izložene osnovne ideje za razvoj metoda racionalnog (objektivnog?) odlučivanja. Na kraju, ne najmanje važno za ovo izlaganje, već naprotiv, možda najvažnije, biće izložen jedan odgovor na pitanje iz naslova: postoji li demokratsko odlučivanje. Radi se o rezultatima nobelovca Keneta Eroua koje neki ekonomisti, sociolozi i filozofi smatraju jednim od najznačajnijih saznajnih dostignuća dvadesetog vijeka.

Ponedeljak, 25.03.2024. u 14:15, sala 301f, MISANU, Kneza Mihaila 36
Nedeljko Stefanović
O ODNOSU NAUKE, RELIGIJE I VEŠTAČKE INTELIGENCIJE SA STANOVIŠTA RACIONALISTIČKE FILOZOFIJE
Zašto u matematici nije primenljiva metodologija prirodnih nauka (ne radi se o proizvoljnom dogovoru matematičara, već o fundamentalnim razlozima) i kada je metodologija prirodnih nauka primenljiva? Zašto je ispravno primenjivati naučne istine u potpunosti, zanemarujući činjenicu o postojanju naučnih zabluda? Zašto dokaz nepostojanja svemogućeg boga na osnovu toga što ne može da napravi kamen koji posle neće moći da podigne nije dobar? Koje formulacije religije su obesmišljene metaforom nevidljivog zmaja (na osnovu tereta dokazivanja), a koje ne i šta bi trebalo da bude kriterijum smislenosti formulacije religije? Da li je religija povezana sa pitanjem da li ljudi mogu barem nešto što mašine neće moći nikada (kao što se smatra) i da li su kosmolozi na pragu odgovora na pitanje zašto postoji išta, a ne ništa (kao što mnogi smatraju)?

Predavanja su namenjena širokom krugu slušalaca, uključujući studente redovnih i doktorskih studija. Održavaju se ponedeljkom sa početkom u 14:15 sati u sali 301f na trećem spratu zgrade Matematičkog instituta SANU, Knez Mihailova 36.

Vesna Todorčević
Rukovodilac seminara
Dejan Vukelić
Sekretar seminara